31 mar 2026

Na putu ka strožem sistemu provere stranih direktnih investicija u EU

Očekuje se da će provera stranih direktnih investicija (SDI) u državama članicama EU postati rigoroznija i sveobuhvatnija u okviru napora EU ka harmonizaciji. Dana 10. februara 2026. godine, EU je objavila nacrt nove Uredbe o proveri stranih direktnih investicija („nova uredba“), koja će zameniti postojeći okvir uspostavljen Uredbom (EU) 2019/452. Učesnici u transakcijama moraće u većoj meri da vode računa o tome da bi za zaključenje jedne transakcije moglo biti potrebno pribaviti više odobrenja u različitim državama članicama EU.

Očekuje se da će ključne izmene postojećeg okvira obuhvatiti:

Obavezne mehanizme provere u svim državama članicama EU

Provera stranih direktnih investicija više neće biti opciona na nacionalnom nivou. Dok države članice trenutno mogu da odluče da li će uspostaviti, izmeniti ili zadržati mehanizme provere, nova uredba će zahtevati da svaka država članica ima uspostavljen sistem provere. Od 27 država članica EU, jedino Kipar još nije završio ovaj korak.

Minimalni obavezni obim provere na nivou EU

Sve države članice biće obavezne da sprovode proveru stranih ulaganja u određenim osetljivim sektorima, uključujući robu i tehnologije dvojne namene i vojne proizvode, veštačku inteligenciju, kvantne tehnologije, poluprovodnike, kritične sirovine, energetiku, transport i digitalnu infrastrukturu, izbornu infrastrukturu, kao i određene finansijske subjekte. Time se novom uredbom uspostavlja zajednički minimalni obim primene mehanizama provere. Međutim, države članice i dalje mogu proširiti proveru na dodatne sektore, pod uslovom da njihova nacionalna pravila ostanu usklađena sa okvirom EU. Pored toga, nova uredba zahteva da države članice nadležnim organima za proveru dodele ovlašćenja za naknadno pokretanje postupka („call-in“ ovlašćenja), što im omogućava da preispituju već realizovane investicije koje nisu bile prijavljene, u periodu od 15 meseci do najviše pet godina.

Veća usklađenost postupaka među nacionalnim režimima

Sve države članice primenjivaće dvostepeni postupak provere, koji započinje inicijalnom procenom i, po potrebi, prelazi u detaljniju analizu. Prva faza biće ograničena na 45 kalendarskih dana. Nova uredba takođe podstiče koordinaciju kada se ista transakcija razmatra u više država članica, sugerišući da kompanije, gde je to moguće, podnose prijave paralelno, a da nadležni organi nastoje da odluke donose istovremeno. Predlog takođe predviđa mogućnost uspostavljanja EU portala za elektronsko podnošenje prijava.

Proširenje obuhvata na određene investitore iz EU

Nova uredba proširuje svoj domet i na investitore iz EU koji su u krajnjoj instanci u vlasništvu ili pod kontrolom lica izvan EU. Postojeći okvir fokusiran je na direktna ulaganja investitora iz trećih zemalja. Nova pravila imaju za cilj da obuhvate situacije u kojima investitori van EU koriste pravna lica osnovana u EU za sticanje osetljive imovine bez odgovarajuće kontrole. Kao posledica toga, biće od sve većeg značaja detaljna analiza vlasničke strukture i kontrole prilikom planiranja transakcija.

Jači mehanizmi saradnje i transparentnosti

Nova uredba dodatno jača saradnju i transparentnost između država članica EU i Evropske komisije. U slučajevima kada druga država članica dostavi komentare ili Komisija izda mišljenje, država članica koja sprovodi proveru moraće da objasni na koji način je te inpute uzela u obzir, odnosno da obrazloži razloge ukoliko odluči da postupi drugačije.

Naredni koraci

Privremeni sporazum sada treba formalno da odobre Savet Evropske unije i Evropski parlament. Nakon toga, tekst će proći završnu pravno-tehničku redakciju. Formalno usvajanje od strane zakonodavaca očekuje se u prvoj polovini 2026. godine, pri čemu bi nova uredba trebalo da stupi na snagu 2027. godine i da počne da se primenjuje 18 meseci kasnije.

Za investitore u EU i njihove savetnike, ovo znači veću pravnu sigurnost i jasnije rokove, što u krajnjoj liniji može dovesti do smanjenja troškova usklađenosti. S druge strane, pitanja SDI u EU moraće da se razmatraju ranije, u širem krugu jurisdikcija, uz detaljniji nadzor vlasničkih i posrednih kontrolnih struktura.

Kao što je to već godinama slučaj sa odobrenjima u oblasti zaštite konkurencije za transakcije (kontrola koncentracija), obaveze prijavljivanja SDI sada je neophodno analizirati u ranoj fazi, dok su pregovori o transakciji još u toku, kako bi rokovi i materijalni rizici bili uzeti u obzir i pre samog zaključenja ugovora.