21 jun, 2021

Mali korak za zakonodavca ali još jedan korak ka usklađivanju sa pravnom tekovinom EU

Vlada Republike Srbije je 11. marta 2021. godine, donela dve nove uredbe: Uredbu o uslovima i kriterijumima usklađenosti regionalne državne pomoći („Uredba o regionalnoj pomoći“) i Uredbu o pravilima i uslovima za dodelu pomoći male vrednosti (de minimis pomoći) („Uredba o de minimis pomoći“). Pored nedavno usvojenog novog Zakona o kontroli državne pomoći, novi propisi dodatno proširuju pravni okvir za dodelu državne pomoći. Osim toga, Komisija za kontrolu državne pomoći najavila je da je u toku izrada i drugih podzakonskih akata, čije se donošenje očekuje u narednom periodu.

U skladu sa članom 73 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju („SSP“), Republika Srbija obavezala se na postepeno usklađivanje postojećeg i budućeg zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU. Naime, usvajanje navedenih podzakonskih akata je korak ka daljem usklađivanju domaćeg zakonodavstva sa pravnim tekovinama EU u oblasti državne pomoći i ka otvaranju Pregovaračkog poglavlja 8 – Politika konkurencije i, eventualno, za ubrzavanje procesa pristupanja EU.

Uredba o regionalnoj pomoći

 Uslovi i kriterijumi za usklađenost dodele regionalne državne pomoći sa Zakonom o kontroli državne pomoći do sada su bili predviđeni samo Uredbom o pravilima za dodelu državne pomoći („Uredba o državnoj pomoći“). Stoga su, od 24. marta 2021. godine, stupanjem na snagu Uredbe o regionalnoj pomoći, prestali važe članovi Uredbe o pravilima za dodelu državne pomoći koji uređuju regionalnu državnu pomoć. Međutim, članovi 15 i 16 Uredbe o državnoj pomoći koji propisuju uslove za regionalnu državnu pomoć novoosnovanim malim privrednim subjektima, i član 17 koji uređuje regionalnu pomoć za operativno poslovanje, ostali su na snazi.

Na samom početku, prema Uredbi o regionalnoj pomoći, pomoć se smatra usklađenom ukoliko se dodeljuje za unapređenje ekonomskog razvoja područja sa izuzetno niskim životnim standardom ili sa visokom stopom nezaposlenosti. Može se još dodeliti za unapređenje razvoja određenih privrednih delatnosti ili određenih privrednih područja u Srbiji. Ukratko, regionalna državna pomoć smatra se usklađenom ukoliko se dodeljuje za ulaganje i smanjenje tekućih izdataka određenog učesnika na tržištu koji obavlja delatnost u retko ili vrlo retko naseljenim područjima, sa izuzetkom učesnika koji posluju u sektoru čelika, uglja, sintetičkih vlakana, saobraćaja, energetike, finansijskih delatnosti, osiguranja, upravljačkih delatnosti i savetovanja.

Treba napomenuti da je regionalna pomoć, kao posebna kategorija državne pomoći koja se dodeljuje za subvencionisanje privrede manje razvijenih regiona Evrope, predstavlja jedno od ključnih pitanja u pravu konkurencije EU. Naime, suštinska dilema je kako država može da subvencioniše privredni sektor ili region bez narušavanja jednakih uslova na tržištu. Dakle, kada je reč o zakonodavstvu EU, Smernice EU za regionalnu pomoć predviđaju sledeće kumulativne kriterijume u skladu sa kojima se regionalna pomoć smatra usklađenom sa Ugovorom o funkcionisanju Evropske unije („TFEU“):

  1. a) doprinos ostvarivanju cilja od zajedničkog interesa,
  2. b) potreba za državnom intervencijom,
  3. c) primerenost mere pomoći,
  4. d) podsticajni efekat,
  5. e) proporcionalnost pomoći (svedena je na minimum),
  6. f) pozitivni efekata na konkurenciju i trgovinu između država članica, i
  7. g) transparentnost podataka o pomoći.

Suprotno tome, Uredba o regionalnoj pomoći predvidela je samo dva od gore navedenih kriterijuma kao opšti kriterijum za sve kategorije državne pomoći koja je usklađena. Prvi je kriterijum transparentnosti koji će biti ispunjen ukoliko je moguće unapred izračunati tačan iznos bruto novčane protivvrednosti, bez potrebe za procenom rizika od prekomerne državne pomoći. Drugi je podsticajni efekat koji će biti ispunjen ako je zahtev za dodelu državne pomoći podnet davaocu pre početka radova na projektu.

Dalje, Uredba o regionalnoj pomoći uređuje posebne vrste regionalne pomoći, kao što su: (i) regionalna pomoć za ulaganje i (ii) regionalna operativna pomoć. Tačnije, regionalna pomoć za ulaganje dodeljuje se za početno ulaganje u vezi sa osnivanjem novog pravnog lica, proširenjem postojećih kapaciteta, diverzifikacijom postojećeg proizvodnog programa i bitnim promenama u celokupnom proizvodom procesu dok se regionalna operativna pomoć dodeljuje za smanjenje tekućih troškova poslovanja određenog učesnika na tržištu koji posluje u retko naseljenim područjima. Međutim, za usklađenost regionalne pomoći za ulaganje i regionalne operativne pomoći predviđeni su određeni kriterijumi. Naime, ovi kriterijumi uključuju opravdana ulaganja i opravdane troškove, uslove koji se odnose na materijalnu i nematerijalnu imovinu i zarade, doprinos korisnika i veličinu preduzeća.

Štaviše, Uredba o regionalnoj pomoći predviđa dopunske kriterijume koji u potpunosti odgovaraju kriterijumima predviđenim Smernicama EU za regionalnu pomoć (npr. doprinos ostvarivanju cilja od zajedničkog interesa, potreba za državnom intervencijom, primerenost mere pomoći, podsticajni efekat, proporcionalnost pomoći, pozitivni efekti mere na konkurenciju i trgovinu između Srbije i zemalja članica EU i dostupnost javnosti podataka o pomoći), ali samo izuzetno, u sledećim slučajevima:

  1. a) regionalna pomoć za projekat ulaganja čiji iznos premašuje maksimalni iznos izračunat na osnovu Uredbe o regionalnoj pomoći,
  2. b) državna pomoć u sektoru brodogradnje,
  3. c) šema pomoći usmerena na ograničeni broj posebnih sektora privredne delatnosti, ili
  4. d) regionalna operativna pomoć koja se dodeljuje kao dopuna regionalne pomoći za ulaganje.

U pogledu intenziteta pomoći, Uredba o regionalnoj pomoći propisuje detaljnu metodologiju za određivanje maksimalnog intenziteta za opravdane troškove ulaganja, kako sledi:

  1. do 50% opravdanih troškova u području nivoa 2 NSTJ[1] čiji je BDP po stanovniku niži ili jednak 45% proseka u EU-27;
  2. do 35% opravdanih troškova u području nivoa 2 NSTJ[2] čiji je BDP po stanovniku između ili jednak 45% i 60% proseka u EU-27;
  3. do 25% opravdanih troškova u području nivoa 2 NSTJ[3] čiji je BDP po stanovniku iznad 60% i između ili jednak 75% proseka u EU-27.

Uprkos tome, Srbija će se smatrati područjem čiji je BDP po stanovniku niži ili jednak 45% proseku u EU-27 sve dok se ne izradi mapa regionalne pomoći.

Pored detaljne metodologije, Uredba o regionalnoj pomoći predviđa i složenu formulu za izračunavanje maksimalnog intenziteta pomoći za velike projekte ulaganja, u skladu sa Smernicama EU za regionalnu pomoć. Naime, formula za velike projekte ulaganja predviđa da opravdani troškovi za početno ulaganje prelaze iznos od 50 miliona evra.

Ne zaboravimo da Srbija, kao neto uvoznik kapitala, u trci za privlačenje stranih investicija pruža niz podsticaja za strane investitore. U vezi sa tim, treba naglasiti da će nova uredba sigurno imati potencijalne implikacije na politike zasnovane na podsticajima i uslove pod kojima će strani investitori moći da apliciraju za državnu pomoć.

 Uredba o de minimis pomoći

Uredbom o de minimis pomoći detaljnije su uređena pravila i uslovi za dodelu de minimis pomoći, određivanje gornje granice iznosa de minimis pomoći, kumulacija, kao i obaveze davalaca i korisnika takve pomoći. Naime, de minimis pomoć jeste pomoć koja nema značajan uticaj na narušavanje konkurencije na tržištu i na trgovinu između Srbije i država članica EU. Što se tiče gornje granice, de minimis pomoć može se dodeliti učesniku na tržištu u iznosu do 23 miliona dinara u bilo kom periodu u toku tri uzastopne fiskalne godine. Pored direktnih davanja, de minimis pomoć takođe može biti u obliku subvencija, subvencionisanih kamatnih stopa na zajmove, dokapitalizacije, mera rizičnog finansiranja u obliku vlasničkog kapitala, zajmova i garancija. Za razliku od Uredbe o regionalnoj pomoći, Uredba o de minimis pomoći ne uključuje značajne promene u tretmanu de minimis pomoći.

 

 

Originalna verzija ovog članka prethodno objavljen od strane Thomson Reuters/Practical Law.

___________________

[1] Nomenklatura statističkih teritorijalnih jedinica je standard geografskog koda koji upućuje na podelu država u statističke svrhe, naročito u svrhu primene regionalnih politika.

[2] Ibid.

[3] Ibid.