25 maj, 2017

„Ekonomija deljenja“ pod lupom – hajde da stvari nazovemo pravim imenom, rekao je Generalni advokat EU o popularnoj aplikaciji „Uber“

Dana 11. maja 2017. godine, generalni advokat Suda pravde Evropske unije, gospodin Maciej Szpunar, izdao je mišljenje o pitanju pravne kvalifikacije Ubera, američke aplikacije namenjene naručivanju usluga prevoza preko interneta, a u kojem je istakao da je, iz perspektive prava EU, Uber potrebno posmatrati i tretirati kao društvo za pružanje usluga prevoza pre nego kao običnog pružaoca informativnih usluga. Pitanje koje je postavljeno najvišoj sudskoj instanci Evropske unije, a koje, prema rečima generalnog advokata, mora biti predmet ocene na strogo pravno-tehničkom nivou tiče se položaja Ubera u okvirima pravila EU. Stav mnogih je da mišljenje uglednog savetodavnog tela EU, iako neobavezujuće, može imati krupne posledice po celokupnu budućnost „ekonomije deljenja“.

Generalni advokat postavio je pitanje: „Šta je Uber? Da li je u pitanju učesnik na tržištu koji se bavi pružanjem usluga prevoza, ili taksi udruženje, da budemo potpuno iskreni? Ili se pak radi samo o elektronskoj platformi koja omogućava korisnicima da lociraju vozilo, naruče isto i plate za uslugu prevoza pruženu od strane nekog drugog?“ Nakon detaljne analize, generalni advokat zaključio je da Uber „mora biti klasifikovan kao pružalac usluga u oblasti prevoza“, a ne kao „informativna služba“ (suprotno navodima koje su predstavnici Ubera kontinuirano iznosili), budući da „usluga koja spaja […] potencijalne putnike sa vozačima […], pri čemu pružalac usluge kontroliše ključne uslove […] prevoza […], ne čini informativnu službu u smislu pravila EU.

Mišljenje generalnog advokata je zasnovano na više argumenata. Primera radi, uloga Ubera se ne svodi samo na povezivanje ponude i potražnje na tržištu usluga prevoza: zapravo, Uber utiče na stvaranje ponude i istu oblikuje postavljanjem pravila koja se odnose na osnovne karakteristike pružene usluge (npr. propisuje uslove za vozače i vozila u cilju povećanja bezbednosti putnika). Dalje, aplikacija Uber nudi mogućnost rangiranja, koja omogućava putnicima da daju ocenu svakom vozaču i pruženoj usluzi, koja može dovesti do isključenja vozača sa platforme u slučaju neispunjenja unapred postavljenih standarda. Dakle, Uber ima kontrolu, iako posrednu, nad kvalitetom usluge koju pružaju njegovi vozači. Takođe, Uber je taj koji kroz niz algoritama određuje, menja i prilagođava cenu usluge prevoza.

Ukoliko Sud pravde odluči da usvoji mišljenje Generalnog advokata, Uber će potencijalno biti suočen sa značajnim finansijskim obavezama diljem Evrope. Naime, u slučaju da bude konačno označen kao društvo za pružanje usluga prevoza od strane Suda pravde, Uber neće biti u mogućnosti da izbegne stroge i onerozne lokalne propise država članica koji se odnose na taksi udruženja. Navedeni ishod može neminovno dovesti do povećanja troškova funkcionisanja popularne platforme, te značajno uticati na njenu konkurentnost na tržištu usluga prevoza.

Štaviše, obavezujuća odluka Suda pravde koja bi potvrdila mišljenje generalnog advokata, može imati daleko veći uticaj nego što se to na prvi pogled čini. Naime, u navedenom scenariju, takva odluka suda bi mogla „uperiti reflektore“ i ka ostalim platformama organizovanim na principima „ekonomije deljenja“ poput  Airbnb, Facebook, Netflix, Skype i drugih. Neophodnost postavljanja navedenih platformi u postojeće regulatorne okvire od strane evropskih organa može uticati na (ili čak narušiti) postojeće modele „ekonomije deljenja“ i dovesti do značajnih promena u ovoj oblasti.

Konačna odluka Suda pravde u predmetnom slučaju očekuje se u narednim mesecima.

Integralni tekst mišljenja generalnog advokata može se pronaći na ovoj internet strani.