12 mar 2026

Novi Zakon o trgovačkim praksama za određene proizvode u Srbiji: Buduće novine i praktične implikacije

Rezime

Republika Srbija se sprema da po prvi put uvede pravni okvir za sprečavanje nepoštenih trgovačkih praksi u lancima snabdevanja.

Predlog zakona o trgovačkim praksama za određene vrste proizvoda („Predlog Zakona“ i/ili „Zakon“), koji je usvojila Vlada Republike Srbije i koji je ušao u skupštinsku proceduru, uvodi određena nova pravila u odnosima između kupaca i snabdevača. Zakon je u velikoj meri zasnovan na Direktivi (EU) 2019/633 o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu snabdevanja poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, ali u pojedinim segmentima predviđa i stroža rešenja u odnosu na minimalni standard propisan na nivou Evropske unije.

Nakon stupanja Zakona na snagu, privredni subjekti imaće rok od četiri meseca da usklade svoje poslovanje sa novim pravilima. U nastavku su izdvojene ključne novine od značaja za privredne subjekte koji se pripremaju za ove regulatorne promene.

  • Zakon se primenjuje na poljoprivredne i prehrambene proizvode, kao i na određene neprehrambene proizvode od naročitog značaja za snabdevanje tržišta, i primenjuje se u svim slučajevima kada kupac i snabdevač obavljaju trgovinu na teritoriji Srbije, bez obzira na merodavno pravo predviđeno ugovorom.
  • Ugovori o snabdevanju moraće da budu zaključeni u pisanoj formi, a za nepoštovanje ove obaveze propisana je novčana kazna do 300.000 RSD.
  • Svi ključni finansijski elementi ugovora moraće da budu objedinjeni u jedinstvenom i ažurnom pregledu finansijskih elemenata tokom celog trajanja ugovora.
  • Zakon apsolutno zabranjuje određene prakse, stavljajući ih na tzv „Crnu listu“, uključujući ugovaranje rokova plaćanja dužih od 30 dana za kvarljive proizvode i 60 dana za ostale poljoprivredne i prehrambene proizvode, neblagovremeno otkazivanje narudžbina kvarljivih proizvoda, jednostrane izmene ugovora, prenošenje rizika od gubitka robe u prostorijama kupca na snabdevača, kao i naplatu naknada povezanih sa proširenjem ili restrukturiranjem maloprodajne mreže kupca.
  • Zakon takođe predviđa i tzv „Sivu listu“ praksi koje će biti zabranjene osim ako nisu unapred jasno i nedvosmisleno ugovorene u pisanoj formi, uključujući vraćanje neprodatih proizvoda, različite naknade za usluge i troškove osoblja, raskid ugovora bez otkaznog roka od 30 dana, zahteve za nenovčana plaćanja, naknade povezane sa ostvarenim prometom, kao i dodatne bonuse nametnute tokom izvršenja samog ugovora.
  • Komisija za zaštitu konkurencije biće nadležni organ za za sprovođenje odredaba ovog Zakona. Komisija će imati ovlašćenja da pokreće postupke po službenoj dužnosti, sprovodi najavljene i nenajavljene uvićaje, izriče mere zaštite u visini od 0,1% ili 0,2% godišnjeg prihoda učinioca povrede ostvarenog u Srbiji, kao i da nagradi saradnike u postupku u visini od 5% izrečene sankcije ukoliko saradnici u postupku dostave odlučujuće dokaze.

Za detaljniju analizu ključnih novina koje će doneti novi Zakon, pogledati ceo članak u nastavku.

Pozadina

Samo par dana od prestanka važenja Uredbe o ograničenju trgovisnkih marži[1], veliki trgovci su vratili „off-rabat“ na nivoe koji su važili pre 1. septembra 2025. godine, a u pojedinim slučajevima ih i dodatno povećali. Imajući to u vidu, Ministarstvo unutrašnje i spoljne trgovine Republike Srbije („Ministarstvo“) je saopštilo da bi do kraja marta 2026. godinetrebalo da se usvoje tri nova zakona koja će urediti funkcionisanje tržišta. Prema najavama Ministarstva, ovi zakoni bi u određenoj meri trebalo da „naslede“ Uredbu o ograničenju trgovinskih marži. Jedan od njih jeste i Zakon o trgovačkim praksama za određene proizvode čiji je predlog Vlada Republike Srbije usvojila na sednici održanoj 5. marta („Predlog Zakona“ i/ili „Zakon“). Ovakav Zakon po prvi put biće donet u Srbiji i predstavlja važan iskorak u uređenju funkcionisanja domaćeg tržišta, kao i u stvaranju uslova za transparentnije formiranje cena.

Predlog Zakona izrađen je u velikoj meri u skladu i po uzoru na rešenja koja se već primenjuju u Evropskoj uniji, naročito imajući u vidu Direktivu (EU) 2019/633 („UTP Direktiva“). UTP Direktiva predviđa minimalni nivo harmonizacije na nivou EU i ostavlja prostor nacionalnim zakonodavstvima da usvoje i stroža rešenja, što je važno za razumevanje činjenice da srpski Zakon u pojedinim segmentima ide i korak dalje od evropskog regulatornog minimuma. Dodatno, donošenje posebnog Zakona u svrhu sprečavanja i suzbijanja nepoštenih trgovačkih praksi u Srbiji moglo bi se posmatrati i u širem kontekstu evropskih integracija Srbije, naročito u pogledu pregovaračkog poglavlja 11 koje se odnosi na poljoprivredni i ruralni razvoj. U tom smislu, usvajanje Zakona može predstavljati oblik dobrovoljnog regulatornog usklađivanja sa pravnim okvirima EU i pre formalnog otvaranja pregovora u ovoj oblasti.

Ključne novine predviđene novim Zakonom i uporedni pregled sa pojedinim odredbama UTP direktive 

Predviđena primena Zakona

U poređenju sa UTP Direktivom, čija se primena odnosi isključivo na odnose kupca i snabdevača u okviru lanca snabdevanja poljoprivrednim i prehrambrenim proizvodima, Predlog Zakona predviđa širi obim primene. Naime, pored poljoprivrednih i prehrambrenih proizvoda, Predlog Zakona obuhvata takođe i „proizvode od naročitog značaja za snabdevanje tržišta“, a što predstavljaju (i) proizvodi od naročitog značaja za snabdevanje potrošača (kućna hemija, papirna i kuhinjska galanterija, lična higijena i kozmetika i pelene) s jedne strane i (ii) proizvodi od naročitog značaja za poljoprivrednu proizvodnju (sredstva za ishranu i zaštitu bilja i oplemenjivači zemljišta) s druge strane.

Dodatno, značajna karakteristika Zakona jeste njegova izričito predviđena imperativna primena bez obzira na izabrano pravo koje, kupac i snabdevač koji obavljaju trgovinu na teritoriji Srbije, kao ugovorne strane, predvide u svom ugovoru. Drugim rečima, odredbe Zakona primenjivaće se bez obzira na to koje pravo je ugovorom određeno kao merodavno za konkretni ugovorni odnos.

Obavezna pisana forma ugovora

Predlog Zakona predviđa obaveznu pisanu formu ugovora zaključenog između kupca i snabdevača (osim u slučaju kada snabdevač poljoprivrednih proizvoda prihvati opšte uslove poslovanja kupca). Za nepoštovanje pisane forme ugovora propisana je novčana kazna za prekršaj za pravno lice u iznosu od 300.000 RSD, odnosno 50.000 RSD za odgovorno lice u pravnom licu.

Ovakav zahtev u pogledu obavezne pisane forme ugovora značajno je strožiji u poređenju sa UTP Direktivom, koja izričito navodi da „ne bi trebalo da postoji obaveza“ pisane forme ugovora. Ipak UTP Direktiva prepoznaje da pisana forma ugovora može samo doprineti sprečavanju nepoštenih trgovačkih praksi te predviđa da u svakom slučaju snabdevači imaju pravo da zahtevaju pisanu potvrdu dogovorenih uslova snabdevanja.

Zabrana upotrebe neodređenih ili uslovnih formulacija u ugovorima

Nacrt Zakona takođe zabranjuje korišćenje neodređenihili uslovnih ugovornih odredaba koje jednoj ugovornoj strani ostavljaju diskreciono pravo da naknadno utvrđuje konačnu visinu finansijskih obaveza druge strane. Posebno su zabranjene odredbe koje koriste neodređene ili relativne izraze, upućuju na buduće odluke ili kriterijume koji nisu sastavni deo ugovora, ili uslovljavaju obaveze ispunjenjem neodređenih, subjektivnih kriterijumima.

Nepoštene trgovačke prakse

Nacrt Zakona uvodi jasna pravila i precizne definicije nepoštenih trgovačkih praksi. Ključni elementi su (i) postojanje izražene neravnoteže u pregovaračkoj moći između snabdevača i kupca i (ii) jednostrano postupanje koje odstupa od dobrih poslovnih običaja i načela savesnosti i poštenja, neopravdano i nesrazmerno prenosi ekonomski rizik na drugu stranu ili dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obavezama između ugovornih strana.

U odnosima snabdevača i kupaca, uvodi se oboriva pretpostavka značajne pregovaračke moći kupca. Pretpostavka postoji kada su ispunjeni propisani godišnji pragovi, koji odgovaraju onima predviđenim u UTP Direktivi i koji su sledeći:

  • ukupan godišnji prihod snabdevača nije veći od 2.000.000 EUR, a godišnji prihod kupca je veći od 2.000.000 EUR;
  • ukupan godišnji prihod snabdevača je između 2.000.000 EUR i 10.000.000 EUR, a godišnji prihod kupca je veći od 10.000.000 EUR;
  • ukupan godišnji prihod snabdevača jeste veći od 10.000.000 EUR, ali nije veći od 50.000.000 EUR, a godišnji prihod kupca je veći od 50.000.000 EUR;
  • ukupan godišnji prihod snabdevača je između 50.000.000 EUR i 150.000.000 EUR, a godišnji prihod kupca je veći od 150.000.000 EUR; i
  • godišnji prihod snabdevača je između 150.000.000 EUR i 350.000.000 EUR, a godišnji prihod kupca je veći od 350.000.000 EUR.

Nadalje, Predlog Zakona taksativno navodi nepoštene trgovačke prakse koje su (i) uvek zabranjene i koje se nalaze na tzv. „Crnoj listi“, kao i one koje (ii) nisu automatski zabranjene odnosno koje su uslovno dozvoljene i koje se nalaze na tzv. „Sivoj listi“:

Crna lista obuhvata:

  • ugovaranje plaćanja/plaćanje snabdevaču za isporučene kvarljive poljoprivredne i prehrambrene proizvode u roku koji je duži od 30 dana;
  • ugovaranje plaćanja/plaćanje snabdevaču za ostale poljoprivredne i prehrambrene proizvode u roku koji je duži od 60 dana;
  • otkazivanje u celosti naručenih kvarljivih poljoprivrednih i prehrambrenih proizvoda u roku kraćem od 30 dana od dana ugovorene isporuke, odnosno u kratkom roku u kom nije razumno očekivati da bi snabdevač mogao pronaći drugi način stavljanja na tržište ili upotrebe tih proizvoda;
  • jednostrana izmena odredaba ugovora sa snabdevačem;
  • zahtevanje od snabdevača plaćanja koja nisu u vezi sa prodajom tih prozizvoda snabdevača;
  • zahtevanje od snabdevača da snosi troškove propasti/gubitka poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda nastalih u prostorijama kupca, ukoliko to nije krivice snabdevača;
  • odbijanje kupca da u pisanom obliku potvrdi dogovorene uslove a snabdevač je zatražio pisanu potvrdu;
  • zahtevanje od snabdevača naknadu troškova postupanja po reklamacijama potrošača, ako za uzrok reklamacije nije odgovoran snabdevač;
  • zahtevanje, ugovaranje, naplaćivanje snabdevaču naknade ili zahtevanje isporuke robe usled proširenja ili preuređenja prodajne mreže kupca;
  • naplata snabdevaču troškova dodatne kontrole kvaliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a kojom je utvrđeno da proizvod snabdevača zadovoljava ugovoreni kvalitet;
  • uslovljavanje snabdevača dostavljanjem sredstva obezbeđenja za preuzeti repromaterijal a oslobađanje kupca obaveze izdavanja osiguranja za preuzete a neplaćene poljoprivredne i prehrambene proizvode;
  • uslovaljavanje snabdevača plaćanjem u obliku multilateralne kompenzacije koja uključuje prenos duga kupca na treće lice ili zahtevanje da zaključi ugovor sa trećim licem/izvrši plaćanje trećem licu koji za cilj ima izigravanje primene Zakona; i
  • nezakonito pribavljanje/korišćenje/otkrivanje poslovne tajne snabdevača.

Zabrana kašnjenja u plaćanju za kvarljive poljoprivredne i prehrambene proizvode (videti iznad) predstavlja jedno od ključnih pravila predviđenih UTP Direktivom.

U Evropskoj uniji, rokovi plaćanja u komercijalnim transakcijama uopšteno – odnosno i izvan poljoprivrednog sektora – uređeni su Direktivom 2011/7/EU („Direktiva o borbi protiv kašnjenja u plaćanju“). U Izveštaju Evropske komisije o napretku Srbije za 2025. godinu navodi se da je pravni okvir koji se odnosi na borbu protiv kašnjenja u plaćanju u velikoj meri usklađen sa EU regulativom. Međutim, rok plaćanja od 30 dana, koji je predviđen Predlogom Zakona i UTP Direktivom, ima poseban značaj jer uvodi stroži standard u odnosu na opšti režim propisan Direktivom o borbi protiv kašnjenja u plaćanju. Ostaje da se vidi da li će ovaj stroži okvir u praksi doprineti poboljšanju discipline u plaćanju i likvidnosti snabdevača ili će, sa druge strane, stvoriti dodatno opterećenje za učesnike na tržištu.

Siva lista obuhvata prakse koje nisu automatski zabranjene ako su jasno i nedvosmisleno unapred pisanim putem ugovorene, bilo u vidu zasebnog ugovora ili aneksa postojećeg ugovora. Ako se ne dokaže drugačije, nepoštene trgovačke prakse postoje, ako kupac:

  • vraća snabdevaču neprodate poljoprivredne i prehrambrene proizvoda, bez da ih plati;
  • naplaćuje naknadu za skladištenje/uobičajeno izlaganje/ulistavanje u ponudu ili stavljanje na tržište proizvoda, osim u određenim Zakonom predviđenim slučajevima;
  • prenosi na snabdevača troškove prodajnih podsticaja koje je kupac samostalno odlučio da sprovede kao i ako hteva naknadu za oglašavanje i promotivne aktivnosti koje vrši kupac;
  • prenosi na snabdeavača novčani iznos kazne izrečene kupcu od strane nadležnog organa;
  • zahteva naknadu snabdevaču za troškove osoblja kupca;
  • bez opravdanog razloga i bez prethodne pisane najave, u roku koji ne može biti kraći od 30 dana, značajno smanjuje ugovorenu količinu;
  • jednostano raskida ugovorni odnos sa snabdevačem bez poštovanja otkaznog roka od minimum 30 dana i bez pismenog obrazloženja;
  • uslovljavanje snabdevača plaćanjem u obliku koji nije novčani (kompenzacija);
  • zahtevanje, ugovaranje ili naplaćivanje snabdevaču naknade za umanjeni promet;
  • zahteva/uslovljava snabdevača naknadnim bosnusima, nagradam i drugim naknadama koji nisu prethodno ugovoreni; ili
  • ne prihvata kvarljiv poljoprivredni proizvod od snabdevača a da o tome ne dosatvi adekvatan dokaz.

Obavezni finansijski pregled ugovora – nova obaveza transparentnosti

Jedna od novina koje Zakon predviđa jeste obaveza izrade posebnog pregleda finansijskih elemenata ugovora između kupca i snabdevača. Finansijski elementi ugovora obuhvataju sve novčane kazne i druge novčane aspekte ugovornog odnosa, uključujući naročito cenu proizvoda, pogodnosti, naknade, novčane kazne i druge ugovorene finansijske obaveze koje proizlaze iz ugovora. Ovaj pregled finasijskih elemenata ugovora može biti sastavni deo samog ugovora, njegov prilog ili u formi zasebnog dokumenta. Poseban značaj uvođenja ove obaveze jeste u tome što svaka izmena ili dopuna ugovora koja utiče na bilo koji njegov finansijski element mora biti odgovarajuće reflektovana u ovom pregledu, čime se obezbeđuje da pregled u svakom trenutku predstavlja potpun i ažuriran prikaz svih finansijskih obaveza između ugovornih strana. Za nesačinjavanje pregleda finasijskih elemenata ugovora predviđen je prekršaj za koji je propisana kazna za pravno lice u rasponu od 50.000 RSD do 2.000.000 RSD, i u rasponu od 50.000 RSD do 150.000 RSD za odgovorno lice.

Ovakvo rešenje ima dve važne posledice. Prvo, snabdevači dobijaju jasniji uvid u sve troškove koje snose u poslovnom odnosu sa kupcem. Drugo,  znatno se olakšava nadzor nad primenom zakona, jer postaje jednostavnije utvrditi da li određene naknade predstavljaju potencijalno nepoštenu trgovačku praksu. U tom smislu, može se zaključiti da Zakon ide korak dalje od UTP Direktive, uvodeći dodatne mehanizme transparentnosti.

Zabrana odmazde

Zakon uvodi zabranu komercijalne odmazde tretirajući je kao „posebno tešku nepoštenu trgovačku praksu“. Zabranjen je svaki oblik komercijalne odmazde ili pretnje odmazdom od strane kupca prema snabdevaču, naročito ako se ista odnosi na uklanjanje proizvida iz ponude,  smanjenje naručene količine/učestalosti porudžbina, obustava ili ograničenje pružanja usluga kao što su usluge marketinga, i drugi oblici odmazde koji mogu neposredno uticati na poslovanje snabdevača.

Nadležni organ

Komisija za zaštitu konkurencije Republike Srbije („Komisija“) jeste organ nadležan za sprovođenje odredaba ovog Zakona. Ključne nadležnosti Komisije obuhvataju (i) odlučivanje u upravnim stvarima odnosno rešavanje o pravima i obavezama učesnika u lancu snabdevanja proizvoda i određivanje upravnih mera, (ii) donošenje podzakonskih akata za sprovođenje Zakona, (iii) ostvarivanje međunarodne saradnje u oblasti suzbijanja nepoštenih trgovačkih praksi, (iv) izrada godišnjih izveštaja o nepoštenim trgovačkim praksama, kao i (v) vođenje evidencije o kupcima za koje je utvrđeno da su nametali nepoštene trgovačke prakse.

U Evropskoj uniji, UTP Direktiva ostavlja slobodu državama članicama u pogledu izbora nadležnog organa, pri čemu su u pojedinim državama članicama ovlašćenja u vezi sa primenom pravila o nepoštenim trgovačkim praksama poverena nacionalnim organima za zaštitu konkurencije.

Pokretanje i specifičnosti postupaka

Komisija po službenoj dužnosti (ex oficio) pokreće postupak ispitivanja postojanja nepoštene trgovačke prakse. I pored toga što inicijativu za pokretanje postupka može podenti širi krug lica (uključujući svako pravno/fizičko lice, učesnike na tržištu i sva ostala lica koja imaju relevantne informacije o mogućem postojanju nepoštene trgovačke prakse), inicijativa sama po sebi ne daje podnosiocu procesni status stranke u postupku. Drugim rečima, Komisija samostalno odlučuje o pokretanju postupka na osnovu raspoloživih informacija, saznanja ili inicijativa koje dobije od različitih aktera na tržištu.

Predlog Zakona predviđa uvođenje i jednog relativno novog instituta. Naime, za fizičko lice (saradnika u postupku) koji dostavi odlučujuće dokaze o postojanju nepoštene trgovačke prakse, koje Komisija nije već posedovala, predviđeno je pravo na novčanu nagradu u visini od 5% iznosa mere zaštite (videti ispod). Saradnik u postupku se smatra fizičko lice koje je bilo ili jeste u poslovnom odnosu sa učesnikom u nepoštenoj trgovačkoj praksi i kao takvo uživa zaštitu identiteta u upravnom postupku.

Takođe, propisano je i sprovođenje kako redovnih tako i nenajavljenih uviđaja (dawn raids) radi obezbeđenja dokaza. Ovlašćeno lice će imati pravo da izvrši pregled poslovnih prostorija, vozila, proveru, kopiranje ili skeniranje dokumеntacije, pa čak i da privremeno oduzme dokumentaciju ili privremeno zatvori poslovne prostorije za vreme koje je potrebno da se sprovede uviđaj.

Najzad, Komisija će imati pravo da izrekne određene mere protiv učinioca povrede:

  • Privremene mere – privremeni prestanak vršenja radnje;
  • Mera usklađivanja poslovanja – u slučaju utvrđivanja nepoštene trgovačke prakse, Komisija može naložiti kupcu da uskladi svoje poslovanje sa Zakonom;
  • Mera zaštite od nepoštene trgovačke prakse (novčani iznos) – Nacrt Zakona predviđa i finansijsku sankciju u obliku tzv. mere zaštite. Osnovni novčani iznos (koji se dalje može korigovati) određuje se u visini od 0,1% (za prakse na sivoj listi)/0,2% (za prakse na crnoj listi, kao i u slučaju komercijalne odmazde) ukupnog godišnjeg prihoda koji je stranka u postupku ostvarila na teritoriji Republike Srbije u prethodnoj godini;
  • Mere procesnog i periodičnog penala – procesne kazne u slučaju ometanja postupka, u cilju efikasnog vođenja postupka.

Zaključna razmatranja i praktične implikacije

Uvođenjem regulatornog okvira za sprečavanje nepoštenih trgovačkih praksi, Srbija će po prvi put sistemski urediti odnose između kupaca i snabdevača u lancu snabdevanja poljoprivrednim i drugim proizvodima od značaja za snabdevanje tržište.

Za velike domaće i međunarodne maloprodajne lance koji posluju u Srbiji, ove promene mogle bi imati značajan uticaj na način na koji uređuju svoje ugovorne odnose sa lokalnim snabdevačima.

Istovremeno, veći stepen regulatornog usklađivanja sa evropskim propisima će doprineti jačanju položaja srpskih snabdevača i poljoprivrednih izvoznika prilikom plasmana proizvoda na evropsko tržište.

Sva društva koja učestvuju u lancu snabdevanja proizvodima obuhvaćenim ovim Zakonom moraće da usklade svoje poslovanje u roku od četiri meseca od dana stupanja Zakona na snagu. Imajući u vidu relativno kratak rok za usklađivanje, društva bi već sada trebalo da započnu internu analizu postojećih ugovornih i komercijalnih aranžmana, uključujući reviziju standardnih ugovornih modela, opštih uslova poslovanja i internih politika.

[1] Uredba o ograničenju trgovinskih marži stupila je na snagu 1. septembra 2025. godine i prestala da važi 1. marta 2026. godine.

 

Autori: Nađa Gogić, Nina-Raluca Bucataru