21 sep, 2017

Od 1. oktobra u banku bez pečata

Narodna banka Srbije usvojila je izmene i dopune sedam podzakonskih akata u oblasti platnog prometa, rešivši na taj način dilemu u pogledu obaveze privrednih subjekata da upotrebljavaju pečat prilikom korišćenja platnih usluga.

Pravilo da privredna društva nisu dužna da upotrebljavaju pečat u svojim poslovnim pismima i drugim dokumentima (osim ukoliko je zakonom drugačije propisano) eksplicitno je postavljeno Zakonom o privrednim društvima, koji se primenjuje od 2012. godine. Premda i Zakon o platnim uslugama, koji se primenjuje od 1. oktobra 2015. godine i koji, u skladu sa relevantnim direktivama Evropske Unije, predviđa da pravna lica i preduzetnici nemaju obavezu upotrebe pečata u predmetnoj oblasti, praksa poslovnih banaka u primeni ovog pravila bila je izuzetno neujednačena. Preciznije, privredni subjekti su mahom bili u obavezi da koriste pečat pri overi platnih naloga i drugih relevantnih dokumenata, izuzev prilikom korišćenja usluga elektronskog bankarstva.

Značaj rešavanja predmetnog problema prepoznat je i u Programu (tadašnjeg kandidata za) predsednika Vlade Ane Brnabić. Naime, u predmetnom Programu je iznet podatak da, uprkos postojećoj zakonskoj regulativi, i dalje postoji više od 70 različitih pravilnika i drugih podzakonskih akata kojima se zahteva upotreba pečata, te je, u skladu sa savremenim evropskim i svetskim tendencijama digitalizacije, najavljeno svođenje odnosne obaveze na minimum. Usvajanjem predmetnih izmena i dopuna (i to: Odluke o izmenama i dopunama Odluke o uslovima otvaranja i načinu vođenja deviznih računa rezidenata, kao i dinarskih i deviznih računa nerezidenata; Odluke o izmenama Odluke o uslovima i načinu rada deviznog tržišta; Odluke o izmenama Odluke o obliku, sadržini i načinu korišćenja obrazaca platnih naloga za izvršenje platnih transakcija u dinarima; Odluke o izmeni i dopuni Odluke o bližim uslovima i načinu otvaranja, vođenja i gašenja tekućih računa; Odluke o izmeni i dopuni Odluke o bližim uslovima, sadržini i načinu vođenja registra menica i ovlašćenja; Uputstva za sprovođenje pojedinih odredaba Odluke o adekvatnosti kapitala banke koje se odnose na kapital banke; te Uputstva o izmenama i dopunama Uputstva za sprovođenje Odluke o uslovima i načinu obavljanja platnog prometa sa inostranstvom, objavljenih u Službenom glasniku Republike Srbije br. 82/2017 od 8. septembra 2017. godine), Narodna banka Srbije svakako je učinila značajan korak u tom pravcu.

U saopštenju kabineta guvernera Narodne banke Srbije od 8. septembra navodi se da je usvojenim izmenama i dopunama, a koje stupaju na snagu 1. oktobra tekuće godine, precizirano da „banke ne mogu odbiti pružanje platnih usluga samo zbog toga što klijent u svom poslovanju s bankom ne želi da koristi pečat“. Takođe, u nastavku predmetnog saopštenja pojašnjene su praktične implikacije navedenog. Naime, za privredne subjekte koji već imaju otvorene račune i koji su se do sada, prilikom overe platnih naloga, služili pečatom, od 1. oktobra se otvara mogućnost da se u pisanoj formi obrate svojoj poslovnoj banci, sa zahtevom da im se omogući predaja platnih naloga bez pečata. Banka je dužna da to i učini koliko narednog dana, i to bez potpisivanja aneksa ugovora o platnim uslugama. Kada su u pitanju pravna lica i preduzetnici koji tek otvaraju svoje račune, obaveza overe pečatom, i to ne samo platnih naloga, već i drugih dokumenata vezanih za platni promet i usluge (kao što su npr. kartoni deponovanih potpisa, menice i sl.) postojaće samo ukoliko je tako izričito zahtevano i ugovoreno sa izabranom bankom.

Primera radi, Uputstvo o izmenama i dopunama Uputstva za sprovođenje Odluke o uslovima i načinu obavljanja platnog prometa sa inostranstvom u tački 21. stav 2. propisuje da „Banka ne može da odbije izvršenje naloga iz stava 1. ove tačke samo zbog toga što nalogodavac nije pečatom overio taj nalog, osim ako na pismeni zahtev ovog lica nije izričito ugovoreno da je banka dužna da odbije izvršenje naloga za plaćanje koji nije overen pečatom.

Na ovaj način, obaveza upotrebe pečata u odnosu između banke i klijenta umesto pravila postaje izuzetak, pri čemu se odlučivanje o postojanju predmetne obaveze prepušta na volju isključivo korisnicima bankarskih usluga i proizvoda.

Ostaje da se vidi kako će nova regulativa funkcionisati u praksi, te da li će njena praktična primena dovesti do određenih tipskih problema u pogledu proveravanja i utvrđivanja autorizovanosti instrumenata platnog prometa od strane poslovnih banaka, kao i da li će eventualno biti potrebno dodatno unapređivanje usvojenih izmena i dopuna.

Za kraj, pored praktičnog značaja za svakodnevno poslovanje privrednih subjekata, usvojene izmene i dopune imaju značaj i sa aspekta pozicioniranja Srbije na Doing Business listi Svetske banke. Međutim, ubrzano rešavanje problematike suvišnih procedura svakako je neophodno i preporučljivo i izvan oblasti bankarstva.