04 okt, 2017

Potencijalni stečaj Agrokora – koje bi bile posledice u Srbiji?

Iako je delovalo da su se tenzije oko Lex Agrokora donekle smirile i da će g. Ante Ramljak, u svojstvu izvanrednog poverenika kog je imenovala Vlada Hrvatske, u dolazećem periodu voditi tu hrvatsku kompaniju, javnost je poslednjih dana uzburkao g. Ivica Todorić. On je na svom ličnom blogu, koji je za prva 24h posetilo više od 180.000 čitalaca, objavio seriju tekstova koji kritikuju postupanje Republike Hrvatske (RH) u ovom slučaju i ukazuju na neustavnost Lex Agrokora.

Pred Ustavnim sudom RH je već u toku postupak ocene ustavnosti koji se odnose na Lex Agrokor. Kritičari zakona se pre svega oslanjaju na član 49 Ustava RH koji, između ostalog, jamči tržišnu slobodu kao i da se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom. Ipak, Ustav RH štiti i druga prava (npr. interes i sigurnost RH), tako da će Ustavni sud RH morati da oceni da li je radi zaštite tih drugih prava usvajanje Lex Agrokora ipak bilo neophodno.

Ustavni sud RH u ovom predmetu nije ograničen rokom, tj. odluku može da donese u sledećih mesec dana ali i tek za dve-tri godine. Ukoliko Ustavni sud RH oglasi Lex Agrokor neustavnim na Agrokor će se primenjivati isti propisi kao i na sve druge kompanije, uključujući i hrvatski Stečajni zakon. Primena Stečajnog zakona bi izazvala potres u celoj Agrokor grupi, kako u RH tako i van nje.

Ukoliko bi Lex Agrokor, bio „stavljen van snage“ poveriocima bi bilo omogućeno da Agrokor d.d. (Agrokor), koji Bloomberg označava kao hrvatski „Lehman Brothers“ i članove Agrokor grupe u RH, gurnu u stečaj, što bi moglo da ima posledice na celu Agrokor grupu. Ovo naravno uključuje i Agrokorova povezana lica koja posluju u Republici Srbiji (RS), kao što su Dijamant a.d, Frikom d.o.o, Mercator – S d.o.o. i dr.

Mogućnost sprovođenja stečaja na imovini Agrokora u RS

Ukoliko bi došlo do otvaranja stečaja nad članovima Agrokor grupe u HR srpski sudovi bi bili obavezni da, u pogledu imovine hrvatskih kompanija u stečaju koja se nalazi u RS, omoguće vođenje međunarodnog stečajnog postupka. Praktično, stečajni postupak u pogledu te imovine bi bio vođen pred srpskim sudom, ali bi (u najvećem delu) bilo primenjeno hrvatsko pravo.

Takođe, srpski sud bi mogao da zabrani prinudno izvršenje na imovini koju članovi Agrokor grupe iz HR imaju u RS, kao i da dodeli posebna ovlašćenja stranom predstavniku kome bi, između ostalog, bilo povereno upravljanje tom imovinom – uključujući i deo upravljačkih prava u srpskim kompanijama.

Nemogućnost sprovođenja stečaja na imovini srpskih kompanija iz Agrokor grupe

Ukoliko dođe do otvaranja stečaja nad članovima Agrokor grupe u RH poverioci će imati pravo da se namire iz celokupne imovine tih kompanija pa i iz imovine koju te kompanije imaju u RS, uključujući i udele/akcije u povezanim licima u RS, ali ne i iz imovine samih kompanija Agrokor grupe u RS. Drugim rečima, poverioci članova Agrokor grupe koji su stečaju neće moći direktno da napadaju imovinu društava koja su registrovana u RS i da na taj način ugroze njihovo poslovanje.

Nadalje, iako je srpski Zakon o deviznom poslovanju vrlo restriktivan kada je u pitanju mogućnost domaćih kompanija da daju jemstva, garancije i druga sredstva obezbeđenja za inostrane članove grupe, te da je malo verovatno da bi poverioci članova Agrokor grupe koji su stečaju mogli da se nadaju da bi njihovim aktiviranjem mogli brže da naplate svoja potraživanja 1, ukoliko su povezana lica Agrokora u RS uspela na neki zakonit način da daju jemstva, zaloge ili druga sredstva obezbeđenja za članove grupe Agrokora nad kojima je pokrenut stečaj, poverioci tih stečajnih dužnika bi mogli svoja potraživanja naplatiti od članova Agrokor grupe iz RS odnosno iz njihove imovine, što bi svakako moglo značajno da utiče na poslovanje tih kompanija.

Potraživanja i dugovanja među povezanim licima

Sinergija je jedan od glavnih razloga za postojanje Agrokor grupe, tj. kompanije unutar grupe blisko sarađuju i u značajnom obimu međusobno posluju. To dovodi do postojanja velikog broja međusobnih potraživanja, a na sve njih utiče moguće otvaranje stečajnog postupka.

Eventualna potraživanja koja članovi Agrokor grupe u stečaju imaju prema srpskim kompanijama će nastaviti da dospevaju kao što je ugovoreno, s tim da će samu naplatu preuzeti Agrokorov stečajni upravnik – a može se očekivati da bi on bio revnosan u toj naplati. S tim u vezi, treba imati u vidu da se interkompanijska dugovanja neretko izmiruju nezavisno od komercijalnih uslova i utvrđenih rokova dospeća, odnosno shodno potrebama i mogućnostima poverilaca i dužnika i bez obračuna zatezne kamate na dospela a neplaćena dugovanja, te se ista često „zatvaraju“ različitim pravno-finansijskim konstrukcijama kao što su konverzija duga u kapital, izmirenje u robi, plaćanje dužnikovih dugovanja i sl. Drugim rečima, interkompanijska dugovanja se u okviru planiranja finansijskih tokova „stavljaju na poslednje mesto“ i praktično se ne vode kao dugovanja koja opterećuju poslovanje kompanije dužnika. Međutim, ukoliko je takva praksa bila i u okviru Agrokor grupe, preuzimanjem upravljanja nad članovima Agrokor grupe u stečaju od strane stečajnog upravnika takva praksa bi bila napuštena, te bi Agrokorove kompanije u RS koje eventualno duguju članovima Agrokor grupe, morale svoja dugovanja da izmire u utvrđenim rokovima i to novčanim uplatama kompanijama u stečaju, te uz plaćanje zatezne kamate na dospela dugovanja, a što može narušiti planirane finansijske tokove, te dovesti u finansijske probleme Agrokorove kompanije u RS.

Sa druge strane, eventualna potraživanja koja srpske kompanije imaju prema članovima Agrokor grupe u stečaju će se smatrati dospelim od dana otvaranja stečajnog postupka, ali bi srpske kompanije mogle da ih naplate samo u okviru tog stečajnog postupka. To praktično znači da bi do naplate došlo znatno kasnije, a pitanje je i u kojoj meri bi uopšte bilo moguće naplatiti te dugove. Kako je i prethodno navedeno, usled specifičnosti interkompanijskih poslovanja koje su možda primenjene i u okviru poslovanja Agrokor grupe, pokretanje stečaja nad članovima Agrokor grupe u RH onemogućilo bi eventualno planirani priliv finansijskih sredstava iz tih kompanija u kompanije u RS, što takođe može poremetiti poslovanje Agrokorovih kompanija u RS.

Plan restrukturiranja i stečajni plan

Usvajanje plana restrukturiranja ili stečajnog plana u hrvatskom pravu ima za cilj nastavak poslovanja kompanije koja ima bar delom „zdrav“ biznis, tako da se poverioci u suštini naplate iz njenog budućeg profita. Ukoliko bi u slučaju Agrokora došlo do usvajanja jednog od ta dva plana, posledice po srpske kompanije bi bile blaže, a moguće je i da bi prosto samo nastavile da obavljaju svoje poslovne aktivnosti. Međutim, plan restrukturiranja bi zasigurno značajno ograničio mogućnosti daljeg interkompanijskog finansiranja shodno trenutnim potrebama, što možda može imati uticaj na poslovanje kompanija Agrokor grupe u RS, ukoliko su u okviru svojih finansijskih tokova imale takva planiranja finansiranja.

Takođe, u planove restrukturiranja, odnosno stečajne planove, moguće je uključiti i određene mere za povećanje profitabilnosti stečajnog dužnika ili za lakšu naplatu poverilaca, uključujući i korporativno restrukturiranje. U okviru takvog restrukturiranja je moguće da bi došlo do raspolaganja udelima/akcijama u srpskim kompanijama te do promene njihove vlasničke strukture.

Stoga, u kojoj meri je poslovanje Agrokorovih kompanija u RS nezavisno od članova Agrokor grupe u RH i koliko mogu da posluju bez finansijske podrške iz RH, te da odole eventualnim finansijskim pritiscima koji mogu nastati usled eventualnog stečaja kompanija Agrokor grupe, pokazaće vreme, ukoliko trenutna dešavanja u RH konačno rezultiraju stečajem nad kompanijama Agrokor grupe.

 

Prema članu 23 Zakona o deviznom poslovanju rezident RS može da pruži takvu garanciju za kreditni posao između dva nerezidenta samo ako je (i) većinski vlasnik nerezidenta koji se zadužuje i (ii) ako pribavi instrument obezbeđenja naplate.